nedjelja, 25.12.2011.

Sretno, dragi naši prijatelji!








Kakvu mi je ovo malu kapicu Majstorica kupila?

- 08:43 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.10.2011.

U pet do dvanaest

Miško nas je upozorio:

Samo da ti kažem: svakog onog koji šest (6) mjeseci ne napiše post, brišem!"

I zato smo jučer (teška srca) zatvorili sezonu kupanja i u zadnji čas se vratili u blogosferu...

Malo nam je problem što tek sad počinje sezona ozbiljnog pecanja, vidjet ćemo šta miško kaže možemo li opet nestati na neko vrijeme?!



Photobucket


Ali, ne brinite, nismo vas zaboravili, samo smo uživali u najduljem ljetu, družili se, puno radili posljednji mjesec, otkrili nove hobije...

I svašta nešto lijepo se događalo, ali vam zasad ne smijemo reći...

- 23:55 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.04.2011.

Proljetni umor (i za Uskrs)

Photobucket


Živi smo i zdravi...

Ali, umorni i zabrinuti...

Sramimo se, jer ne stižemo ni poštenu kavicu skuhati...

Ipak, puno mislimo na sve vas i želimo vam sretan Uskrs!

Photobucket

Kako ćemo tek sutra fino papati...mljac...





- 12:30 - Komentari (43) - Isprintaj - #

petak, 18.03.2011.

Hrvatska ulica slavnih


Danas sam markirala s posla, znam da nije u redu, ali zadnjih tjedana sam se namučila kao konj da obavim sve što treba i to uz grlobolju, glavobolju i udarnu dozu antibiotika. I tako sam odlučila da očistim mozak od svega, lijepo prošetam Opatijom i popijem kavu s Wind, a usput smislim nešto pametno za znanstveni članak koji pišem ili barem za kakav blogerski post...

I taman se ja parkiram kad Wind zove i otkanta me u zadnji čas, uz obrazloženje kako joj se privlačnijom učinila kava s određenom muškom individuom (ne zamjeram, Wind, razlog više nego opravdan). No dobro, pomislim ja, ne smije me ništa omesti u planovima, prošetala, kavicu popila, a usput mi se i tema posta nametnula.

Dakle, za one koji ne znaju u Opatiji postoji Hrvatska ulica slavnih gdje su svoje zvijezde dobili zaslužni predstavnici našeg naroda.



Photobucket


Zvijezde i imena se nižu bez nekog reda i poretka, ima tu živih i mrtvih, pa onda glumaca, pisaca, pjevača, sportaša, znanstvenika...


Photobucket


Tako su tu Ivan Supek, Nikola Tesla, Dragutin Tadijanović, Miroslav Krleža, Ivana Brlić-Mažuranić, Tin Ujević, Ivo Robić, Pero Kvrgić, Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Branka Vlašić, Janica Kostelić, Mate Parlov, Miroslav Radman, Ivan Đikić, Oliver Dragojević, Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Ivano Balić, Ćiro Blažević, Oliver Mlakar, Željko Reiner (za kojeg slučajno znam čime se bavi s obzirom na moju struku, ali znate li vi?)...


Photobucket


No dobro, malen smo narod i nije za očekivati da svi od navedenih budu u rangu Tesle, ali nisam se mogla ne zapitati po kojim kriterijima se vršila selekcija...

Jedino što me veseli je da nema političara, iako bi se čovjek opet mogao zapitati zašto ne?
Naravno da se šalim, u našem društvu bi to vrlo brzo postala ulica političara...

Koga biste vi predložili?

- 15:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.03.2011.

Revolucija na naš način

Koji smo mi revolucionari...jučer sam pola dana utrošila nagovarajući prijatelje i poznanike da se prošetamo do centra grada gdje bi se trebao održati prosvjed...

Neki su rekli da idu na maškare (!), drugi da je koncert Lepe Brene (!!), a treći da je finale Dore (!!!)...čak i naša draga Wind, koja je inače uvijek spremna za svakakvu akciju, mi je objasnila da ne može prosvjedovati jer se više uklapa u sliku buržujke s obzirom da ima stan, auto, bunde i nekoliko broševa, te se odlučila za šetnju do Lovrana.

I onda me je stvarno potakla na razmišljanje...zar bih trebala prosvjedovati umjesto prijatelja koji su nezaposleni ili mladih koji ne vide budućnost dok istovremeno oni skaču uz potresuljke na maškarama ili na Breninom koncertu?

Posao imam, a i stan, auto, bundu i broševe, djece nemam za čiju budućnost bih trebala brinuti, imam i revolucionarnu povijest kad sam reskirala vlastitu sigurnost, imovinu i karijeru, pa zbog čega se onda uzbuđujem kad se ljudima ne da prosvjedovati?

Vjerojatno što sam u duši uvijek revolucionar, zato što vidim oko sebe nepravdu i razlike, što me sve to dotiče... a najviše me izluđuje primorski mentalitet i čuvena izreka „kemu se molit ni mu se grozit“, ili pak hrabrost unutar četiri zida uz onu „ki nam ča more“...

Na kraju sam ipak zaključila da su moje revolucionarne godine prošle, izvalila se na trosjed i gledala Doru...

Lorica nam je osvjetlila obraz...

- 09:36 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.02.2011.

Sretno Valentinovo


Daj mi malo vode, ali hladne, pusti je da teče…

Daj mi malo nekog voća, može jabuke, ali prvo ih dobro operi, jer tko zna kroz čije su ruke prolazile…

Daj mi malo jednu tabletu «Omega 3» i jednu «ABC» vitamina, osjećam nekakvu slabost…

Daj mi malo jednu kremšnitu iz frižidera, kao da mi tijelo pita nešto slatko…

Daj mi malo donesi cigarete i upaljač, ostale su u kolima…

Daj mi malo donesi jastuk iz spavaće sobe, boli me vrat od ležanja…

Daj mi malo one termo čarape, noge nikako da mi se ugriju…

Daj mi malo taj «Deeprelief» i namaži mi ga, ali tanko, na križa, pa dobro izmasiraj…

Daj mi malo pusti vodu u kadu i stavi pjenu za opuštanje…

I dok on leži na trosjedu, s daljinskim upravljačem u ruci, ja jurim po kući kao električni zec.

Da pitate njega, rekao bi da je mogao napisati identičnu priču.

Vjerojatno je u pravu.

To je ono što se zove ljubav?!


Sretno vam Valentinovo!

- 13:39 - Komentari (31) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.01.2011.

Akcija „Lovac Luka“

Svima puna usta raznih priča o mitu i korupciji, pa ni ja nisam izuzetak...

Prisjećam se ovih dana policijskih akcija protiv određenih skupina upletenih u kriminalne radnje i zajedničko im je da su uvijek imale neki zanimljiv kodni naziv, na primjer: Offside (nogomet), Pržiona (pirati), Parangal (glisiranje), Šok (organizirani kriminal), Gruntovčani (katastar), Bankomat (bankari), Ordinacija (liječnici), Indeks (profesori i studenti)...

E sad, kakve to veze ima sa mnom?

Pa ukratko, u zadnje vrijeme počeh se pribojavati da ne završim u nekakvoj akciji „Lovac Luka“...

A zašto?

Počelo je prije dva mjeseca kad sam jednom mladom prijatelju učinila malu uslugu i kako nikako nisam ulovila vremena da odem s njim na neko piće jednog dana mi je donio paketić u kojem sam pored soka i čokolade dobila i - pile...
Nakon toga mi je prijateljica za opet učinjenu uslugicu javila da me u ribarnici čekaju - dva divlja brancina, a kad su mi prekjučer dostavili - komad jelena lopatara- odmah sam se zabrinula da ću uskoro na vratima ugledati Luku Omana...

A sad ozbiljno:

Kako sam profesionalno deformirana mislim da je sve zapisano u genima, pa tako i moja sklonost da pomognem ljudima, koju sam naslijedila od majke (ova tvrdnja bi trebala ublažiti ono „usta moja hvalite me“ jer već osjećam nelagodu dok to pišem) ...

I sama priroda mog posla je takva da ljudima često činimo dodatne usluge i doista nikad ne očekujemo nikakav znak zahvalnosti, a i dogodi se vrlo rijetko da nam netko donese kakav cvjetić ili kavu...Međutim, nikad nisam bila u situaciji da sam primila ili odbila veći dar, a također nisam ni davala, premda sitne znakove pažnje, kakvu čokoladicu ili kavu, znam darovati i nepoznatim osobama na šalteru kakve banke ili pošte ako su bili ljubazni i potrudili se, bez obzira što je to njihov normalni posao...

Mislim da je davanje u znak nekakve zahvalnosti svojstven našem mentalitetu, kao i gostoljubivost, naravno ukoliko ste to u mogućnosti... nažalost, svakim danom smo svjedoci da mito i korupcija postaju također sastavni dio našeg društva, pri čemu su to vijesti kratkog daha, čak i manje težine od Severininog novog dečka. Nije utjeha da je tako i u drugim zemljama u regiji, jer kako kaže spski književnik Velikić u svojoj kolumni „Dokle god prag tolerancije bude toliko visok, građani će živeti tako nisko.”

Kakva su vaša iskustva u tom davanju/primanju?

- 10:45 - Komentari (27) - Isprintaj - #

srijeda, 05.01.2011.

Zašto ne volim dočeke Nove godine?

Photobucket




Iako je doček ove Nove godine spontano ispao iznad mojih očekivanja već dugi niz godina sam sjetna tih dana, jer u glavi vrtim neke prošle filmove, a ni vrijeme u kojem živimo baš ne ide u prilog veselom raspoloženju. Dobro, trenutno se nemam ni na što požaliti, ali ono što me je jako ražalostilo ove godine su bile tužne priče onih koji nisu imali mogućnosti da dostojanstveno upriliče slavlje za svoju obitelj.

Pritom sam i svjedočila događaju u obližnjem trgovačkom centru gdje sam pola sata promatrala ljude kako mahnito natrpavaju svoja kolica, a pritom nikom nije palo na pamet da udjeli neki novčić invalidu koji je prosio na vratima, prolazili su pokraj njega bez da su ga i pogledali, iako vjerujem da je većina već sutradan ujutro pohrlila na Božićnu misu...

Iako sam većinu života provela u relativnom blagostanju bilo je i razdoblja kad smo imali jako malo novaca, sjećam se da sam kao šestogodišnja djevojčica nakon razvoda braka svojih roditelja jednog dana rekla majci kako mi se čini da smo „bogati u stvarima ali siromašni u parama“, pa onda svoje nemoći kad sam 1995. morala smisliti pedeset tisuća maraka u mjesec dana za hitnu operaciju srca u Houstonu koja je majci trebala spasiti život...

Dakle, bilo je znatno težih trenutaka, ali mene je događaj ispred trgovačkog centra vratio u davnu 1994. godinu kad sam se nalazila na specijalizaciji u Italiji i bila užasno siromašna, jer mi je stipendija bila mizerna, rat je iscrpio i posljednje zalihe novaca u obitelji, tako da kad bih podmirila stanarinu i režije jedva sam imala novaca za hranu a kamoli za nekakvu kupovinu...i dok sam gledala Talijane kako u vrijeme novogodišnjih blagdana luduju u šoping centrima nama je bio problem kupiti mali bor i nekoliko ukrasa...na koncu smo otkinuli jednu granu palme i granu bora u obližnjem vrtu, sakupili šišarke, i dali se na posao oslikavanja pašte, balona i drugih gluposti, a rezultat možete vidjeti na slici...
Kad se sad toga sjetim ipak znam da mi je to na koncu bio jedan od ljepših dočeka i da sam bila sretnija nego danas...

Zaključak bi trebao biti da nije sve u novcu, da čovjek puno toga sam može napraviti itd., međutim teško je tako nešto moguće ako ste beskućnik, nezaposlen, bolesno dijete ili starac bez obitelji...i zato pustimo prazne priče, već se okrenimo oko sebe i pogledajmo ljude koji su u takvoj situaciji, nitko bez velikog razloga ne bi ispružio ruku da dobije neku kunu...

Jeste li se nekad našli u sličnoj situaciji da osjećate nemoć zbog nedostatka novca?

- 09:55 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 22.12.2010.

Blagdanski post za povratak


Photobucket






Prvi dan zime i evo nas natrag... jesmo li vam obećali da se vraćamo sa zimskom dlakom?

U međuvremenu smo se dobro organizirali za povratak u blogosferu, nabavili smo novi kompjuter i uredili radni prostor, a nadam se da ću ja nasljediti laptop...


Photobucket


Imamo i super podložak, ja birao, hehe...


Photobucket


Veselim se blagdanima jer će i Majstorica konačno odahnuti od posla i lijepo ćemo se družiti, papati i maziti...

Kad smo kod blagdana odlučila je da ove godine neće kititi veliki bor, jer kaže kako joj navodno ja razbijem sve ukrase i da nema živaca provesti cijele blagdane vičući na mene...

I tako se ovo malo čudo od bora pojavilo večeras u kući...pih...



Photobucket


A ona neka zna da ja nemam namjeru glumiti Djeda Mraza, dosadila mi je već stavljajući mi ovu kapicu na glavu...


Photobucket


Uglavnom, tko „preživi“ pričat će vam kako je bilo...

Sretan Božić i Novu godinu žele vam vaši Majstorica i Maki!

- 21:24 - Komentari (39) - Isprintaj - #

petak, 10.09.2010.

Pred-ah

Kad Maki legne u drvenu kutiju znači da ga je ulovila depra...


Photobucket


A ja sam u predtraumatskom stresnom poremećaju s obzirom na obaveze do kraja listopada...


Photobucket


Nažalost mi ni blog u posljednje vrijeme nije neko utočište u koje dolazim sa zadovoljstvom...

Zato vas sve lijepo pozdravljamo, a kavice ćemo kuhati kad se promjene okolnosti i kad Maki dobije zimsku dlaku.

- 11:30 - Komentari (61) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.